Mario Mavrin
U nižoj i srednjoj muzičkoj školi Vatroslav Lisinsi učio je svirati violinu. Nakon toga je učio svirati i bubnjeve, kontrabas i bass gitaru. Ubrzo postaje članom orkestra Stjepana Mihaljinca. Nakon povratka iz Afrike, gdje je svirao u orkestru Karla Metikoša, 1969. godine postaje stalnim vanjskim suradnikom Big Banda HRT-a pod vodstvom Miljenka Prohaske. Kao bas gitarist je svirao u legendarnoj rock grupi Time.
Godine 1970. počinje suradnju sa Boškom Petrovićem, te svirajući u njegovim ansamblima surađivao je sa Zagrebačkim Solistima, Rucner Quartetom, Peterom Soaveom, Zagrebačkom Filharmonijom i Michelom Legrandom, te je nastupao na renomiranim svjetskim i europskim jazz festivalima surađujući s glasovitim jazzistima poput Erniea Wilkinsa, Arta Farmera, Clarka Terryja, Sala Nistica, Giannija Bassa, Csabe Desea, Tootsa Thielemansa, Philipa Catherinea, N.H.O. Pedersena, Alvina Queena, Martina Drewa, Duška Gojkovića, Lewa Soloffa, Alberta Mangelsdorffa, Johnnyja Griffina, Helen Merrill, Kristiana Schultzea, Carlosa Wernecka, Petera Appleyarda, Garyja Burtona, Michela Legranda, Royja Brinkera i druge. Godine 1995. svirao je u triu američkog klavirista Johna Lewisa. Bio je član ansambla Jazzbina profesora Igora Lešnika.
Višestruki je dobitnik Nagrade Status Hrvatske glazbene unije za najistaknutijeg instrumentalista, bas gitarista. Uz sviranje bavi se tonskom režijom i godinama surađuje kao vanjski suradnik ton majstor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Kazališta Komedija i drugih.