DUŠKO JELIČIĆ - DULE
Duško Jeličić - Dule rođen je 12.8.1946. godine u Zagrebu. Osnivač je, tekstopisac i pjevač opatijske ČA-val grupe Bonaca, "otac" ČA -vala, "otac" Balinjerade, "nono" ča-rocka" i rado viđen gost svih događanja Istre i Kvarnera.
Otac Duška Jeličića bio je iz Selca, a majka rođena Zagrepčanka, pa je to glavni razlog da je rođen u Zagrebu, na Trnju. Djetinstvo je proveo u Splitu, a odrastao je u Opatiji, gdje je postao legenda.
"Sunce v Opatije smiron sveti, kafa se ispijaju va porte
i tako vreme pasuje..."
Pjevač osebujna vokala, Duško Jeličić - Dule, 50 godina je prisutan na glazbenoj sceni primorskog kraja i nezaobilazno je ime "ča-vala" - specifičnog glazbenog izričaja u autorskim skladbama, temeljenim na primorskoj čakavštini. Cijelu svoju karijeru posvetio je pjesmama o ljudima, ljepotama i simbolima ovog kraja, nikad nije težio nekakvoj velikoj nacionalnoj ili opće poznatoj karijeri koja bi robovala kompromisima nego je radije ostao u Liburniji i u svom okruženju stvarao i pjevao na čakavskom jeziku bez obzira na trendove te tako uspio doživjeti glazbeni kontinuitet od 50 godina i postati pravi promotor "domaće besede". Duško Jeličić puno je više od običnog glazbenika, mnogi se slažu da je prava opatijska glazbena institucija, i često se spominje kao jedan od simbola Opatije uz kamelije i djevojku sa Galebom. Zbog toga što ga cijene, mnogo je glazbenika i starih i mladih s Duletom i njegovom Bonacom rado snimalo i surađivalo: Ivo Robić, Đurđica Barlović, Puhački orkestar Lovran, Dražen Turina-Šajeta, Alen Vitasović, Antonio Krištofić, klape, itd... Od prvog dana sudjeluje u popularnom koncertu Hgu Podružnice 3 Rijeka "Božić je judi" (od 1994. godine) i dugogodišnji je sudionik Festivala MIK. Njegova pjesma "Beli, Cres i Lubenice" najizvođenija je pjesma popularne emisije "Glista" Radio Rijeke na čijoj je top listi bila više od 200 tjedana kontinuirano.
Prva grupa u kojoj je svirao bili su opatijski Royali (1965.), a nakon raspada grupe 1968. osniva "Jučer nestale" u kojoj svira do 1976. kada osniva Bonacu sa kojom, do današnjih dana, djeluje u gotovo nepromijenjenom sastavu: Edi Lazarić-klavijature, Silvana Jeličić-vokal, klavijature i Duško Jeličić-vokal. Bonaca je u velikoj mjeri pridonijela promidžbi opatijskog turizma u zemlji i inozemstvu, te postala jedan od njegovih zaštitnih znakova. Tijekom godina rada ostvarili su na stotine nastupa u zemlji i van nje. Značajno je spomenuti i bezbroj humanitarnih nastupa, kojima se grupa uvijek rado odaziva, a u biografiji grupe posebno mjesto zauzima i podatak o glazbenom učešću tijekom karnevalskih dana na Liburnijskom području.
Legendarne pjesme "Petrsin i Češanj", "Mačak z Voloskega", "Marija", "Beli, Cres i Lubenice“,“ Kupil san motorku“, "Moji škoji", "Ne reči nikad rogi ribaru", "Ma ča će to mane" nezaobilazne su kad je Dule u pitanju, a kao veliki ljubitelj maškara (osnivač opatijske Balinjerade), piše i maškarane hitove: "A ča Sada", "Maškare Lovranske" i "Maškarana Cela’j Opatija"... i sve pjesme koje je do sada napisao govore o ljepoti življenja primorskog kraja. Napisane su od srca i otkantane z duši.
Na popisu diskografskih izdanja nalaze se:
-
Singlice: "Opatijo, Opatijo" (1977.), "Mačak z Voloskega" (1977.)
-
Albumi: "Pod Učkun", "Ma va srce si mi ti", "30 let" (2008.), "Cevul od porta" (2012.)
I grupa Bonaca kao i sam Dule za svoj su neumorni rad, na glazbenom i karnevalskom području, nagrađeni brojnim nagradama:
-
Grupa Bonaca nagrađena je: Plaketom Hgu (2009.), Nagradom Grada Opatije (2007.), nagradama "Ljubo Pavešić" (2003. 2006.), Beseda 2000. itd...
-
Duško Jeličić - Dule nagrađen je: Nagradom Grada Opatije za područje kulture (2003.), Nagradom Grada Opatije za životno djelo (2012.), Nagradom Hgu (2015.), povodom 50 godina glazbenog djelovanja, postao je počasnin građanin Lovrana.
Duško Jeličić - Dule, predsjednik je Hgu Podružnice 3 Rijeka.
