OLIVER DRAGOJEVIĆ
Rođen 07.prosinca 1947.g. u Vela Luci. Prvi susret s glazbom ima već u petoj godini života kada od oca Marka na poklon dobiva usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split-Vela Luka. Glazbenu školu pohađa u Splitu, uči svirati glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi put nastupa na splitskom dječjem festivalu 1961.g. sa pjesmicom „Baloni“. Istovremeno s bratom Aljošom snima, tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split. Već 1963. godine bilježi prve velike uspjehe kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog banda Batali.
Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon-P. McCartney). Festivalski „debut” imao je na Splitu ’67. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, ali će postati jednim od vječnih Oliverovih hitova. Glazbenu karijeru nakon toga nastavlja svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima, ima kratku epizodu sa Dubrovačkim trubadurima, a u ljeto 1974. godine ponovno se priključuje Batalima. Te godine vraća se i na Prokurative (1974.), i osvaja prvu nagradu publike sa skladbom „Ča će mi Copacabana“, ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu ’75. pjeva šansonu „Galeb i ja“, čime počinje višegodišnja plodonosna suradnja najnagrađivanijeg autorsko- izvođačkog dvojca na našim prostorima. Sve ostalo što slijedi neizbrisiv je dio povijesti hrvatske glazbe.
Brojne festivalske ii diskografske nagrade (Oliver je laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice). Osam dobivenih Porina, te odličje Reda Danice s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja. Spomenimo i album „Dvi,tri riči“ (2000. g.) koji dokazuje da je Oliver ipak, samo jedan, i da nakon toliko vremena na hrvatskoj glazbenoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Album je prodan u platinastoj tiraži (preko 50.000 primjeraka), za što mu je dodijeljeno priznanje na proslavi 40-obljetnice rada Zdenka Runjića 08.07.2001. godine. Oliverova diskografska i koncertna aktivnost te medijska promocija posljednjih desetak godina učinili su ga jedinstvenim fenomenom hrvatske pop glazbe. Humanitarni koncert u prepunoj pulskoj Areni, veliki Oliverov koncertni projekt sa Simfonijskim orkestrom HRT-a što ga je u veljači 2004. realizirao uz pomoć Alana Bjelinskog i Ante Gele, kada započinje još jedna u nizu Oliverovih sjajnih suradnji (rezultat je CD-u „Vridilo je“ objavljen krajem 2005.), i drugi glazbeni projekti potvrđuju da Oliver s godinama postaje sve veća glazbena dragocjenost,zimzelen poput svoga glasa. Možda se upravo u njegovoj neskrivenoj i jednostavnoj dalmatinskoj duši, krije tajna koju generacije i generacije vole i nadasve cijene.
