STJEPAN ĐIMI STANIĆ

Stjepan Đimi Stanić (29.01.1929.) započeo je profesionalno kao gitarist i pjevač, te kontrabasist 1951. ali mu je bogati bariton zarana postao glavni instrument.

Ovaj zagrebački glazbeni gastarbajter (krajem pedesetih seli u Beograd; od 1960.-1964. nastupa po zapadnoeuropskim pozornicama) zavidne muzikalnosti i bogom danog glasa, začudno bliskog timbra i frazi svojih italoameričkih uzora, kao da je već prvim singlovima (78 okretaja u minuti) daleke 1955., "country and western" dosjetkom "Cowboy Jimmy" i "Volim Pariz" (I Love Paris), hitom iz Cole Porterovog mjuzikla "Can, can", postavio konačne granice stereotipa između kojih će se kretati u svojoj diskografiji tijekom sljedećih desetljeća: od noveltyja do Tin Pan Alley popa i natrag. Zanimljivo, nadimak ne duguje, kako bi se očekivalo, po svom prvom velikom hitu, već obrnuto: zahvaljujući njegovoj familijarnosti u glazbenim krugovima, odabran je da snimi ovaj pseudio C&W (njemačkog izvornika!) kojim je sredinom pedesetih vladao radijskim eterom. Dakako, posebno mjesto u Đimijevoj diskografiji zauzimaju tri domaća evergreena: "Zamagljen prozor" (tema iz filma "Pukotina raja"), Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe, "Prolazi sve", sa "Zagreba 65" (na glazbu Ive Koerblera, autor je stihova) i "Jutro će promijeniti sve", opatijsku uspješnicu
Petka Kantardžijeva - Mlinca i Ivice Krajača (koju su, inače, izveli i Indexi). U očima njegove koncertne publike, pa i šire javnosti, uživa i status nenadmašnog vicmahera i originalnog zabavljača.

Autor: Siniša Škarica.